• Газеты, часопісы і г.д.
  • За родную мову й праўдзівы назоў  Ян Станкевіч

    За родную мову й праўдзівы назоў

    Ян Станкевіч

    Выдавец: Інбелкульт
    Памер: 742с.
    Мінск 2013
    251.47 МБ
    120 a (1) 'Ad kaznahu zaponri da zaponu pacsot hod daroKi xodu velikasci. (2) Skora perejsori tije zaponi, holas prisori: „I Muxemmed, xadzi srida, (3) i Muxemmed, ti mom1, 'e ja tvoj jest, 'ers, kurs2, z’emla, rieba, riso tvajo“. (4) Toj hulas jak 'ucrili risi maje, rieznaju jak maje noKi isli; (5) kaznij striperi pacsot hod xadzbi darohi, na 'ersu xadzeria (!) maju takoje
    117 b 1 Icyc. 2 Нявернік.
    118 a 1 Радамі. 2 Пасад.
    118 b 1 3 пэрскага namaz’ (= малітва) y беларускіх мусульманаў паўстала слова зь беларускім суфіксам namaz’kar — багамолца.
    119 a 1 Апіска, мае быць nemaz’. 2 Араб. sabax — раніца. 3 Умываньне. 4 Зямны паклон.
    119 b 1 Прыметнік, утвораны ад араб. ‘ars — неба, пасад божы. 2 У паралельным татарскім тэксьце Churus belev, што значыць „насуплены певень“. 3 Міхаіл. 4 Той, хто пяе ,,azan“. 5 Пяцьцё, гукаючае на малітву; араб. 6 Стаяць імамам — стаяць наперадзе, адгэтуль імам — духоўнік, зн. той, хто стаіць наперадзе; араб. 7 Час малітвы. 8 Малітва. 9 Часіна, мамэнт, гэтта назоў каня.
    120 a 1 Апіска, мае быць moj. 2 Зямля; араб.
    bilo, (6) tak bliska prison, ze nicoha nezastala mezi nami, (7) 'ani zasloni mezi nami nebilo, 'ahi zaponi, stvoricela Boha 'ablice vidzeb dziurie, (8) jauna stala perede mnoj Bozeje 'ablice, ale zroku nestala 'u 'acax majix. (9) Sveckije oci Bozej persuni nemahuc (!) vidzec, mocnij Panboh ocom (zrok daje)3.
    120 b (1) Dusnimi 'acima vidzeb taho cistaho Panaboha, ketorij mene stvarib. (2) Skora 'abacib, sedzde 'uciniu, zaraz 'u tom case seb ettexijjatu1 (3) Panboh movi: „I posle, 'uz’nimi helavu (!), sto tabe treba, 'uso 'u mene hatova, (4) i posle, ceho zadajes, pras’i, dam tabe, cehobudzeszadac'admene“. (5)Rek: „I Boze, proz’ba maje (!)— ummet2 moj, 'adpbscijim hrexi, to jest 'ad cebe zadane maju“. (6) Movi Panboh: „Xto bbdze trimaci spravi tvaje, ja jemb 'ucinb lasku svaju. (7) Takie toj maje bic tvajim ummetem3, xto da smerci nebudze 'epbskac s’unnet4 tvoj, (8) tvoj s’unnet4 kali bbdze trimac 'a moj ferz5, to ja jemb xeramem6 ucinu pekla. (9) Xto prijdze da cebe i rece: „Pos’le Bozij“, rajskije patravi toj maje jesc.
    121 a (1) Xto pac vextau1 nemaz’ zabse klariejecca, 'u raju pakoji vissije bbdze mec; (2) xto 'u mene 'ustavicne veric, jesce lepsij pakoj razsiru (3) i riz’ku2 jim snadno dam. Kali zaxoce, skarbu jim pricinb. (4) Sko3 skarbu pabolsaje, da xadzdzu4 pojdze, drbhij ucinak bbdze zekat5 davac. (5) Kali jon 'adzin raz dasc, jajemb dzesec dam, 'u rajujemu 'adzeria (!) dam. (6) Xto-bi majix xelepob (!) halodnix karmiu, ‘abo nahomu kasulu dab, albo nadzeb, (7) takim Ibdzem daravac bbdu rajskim 'adzehem i karonaju, (8) za halodnahu karmene tis’ece plati dam, kali caho bajacca bbdze vizvalen". (9) Ja move: „I Boze, 'uboKij sto maje cinic?“ Panboh movil: „Zikir6 paklon nexalj cinic).
    121 b (1) Xto da takoj reci nijet1 'ucinic i rek-bi „sto maju,to tabe daju“, — (2) vedomosc jeho ja vedaju i ucinb jeho ummetem2 tvajim. (3) Xto adzin raz selevat3 speje tabe, pekelnij 'ahori xeramem 'ucinb jemb. (4) Za kim ti bbdzes priciriacca, ja ucinu 'ad pekelnahu 'ahrib volnim, (5) taho volnim ucinu. Nevotpi 'a majom jedinostve. (6) Selevat3 xto bbdze peci tabe, pebne vedaj, hrexi z jeho zmijbc; (7) iasku svaju 'adjix he'adlbcu, 'ahidi 'u tvav4 jix ne'udaru, (8) z dobrasci majej zmilovarie ucinu, xto viriien, xto nevinen nepaznajes. (9) Tabe aznajmlb jix vini, 'adnix 'adnim 'ucinki ne'ahizb.
    122 a (1) Jezlebi-b1 ummeckix2 'a hrexox vedab, pebne za riimi nepricinause. (2) Ja pakribca bs’ix pakrivaju, svajeju laskaj ummet tvoj 'uveselu“. (3) Dosic stalo zadanb majmb, potim, vernuusise, zaraz da Munteha prisob. (4) U tim case kresla 'advernutase. Potim mene Dzebra’il 'ebacib. (5) Dzebra’il, za ruku mene 'uz’absi, xadzib: „I Muxemmed, 'uvasobsi tut 'ebacis“. (6) Potim mne varota pakezab — rajskije panni, z’emla i rieba pouni stali svetlasci — (7) Panboh raskazab preda mnoj 'aciriilise i s’eredzini svetlasc pasipatase. (8) „Bis’mi’llahi3 “ reksi, 'uvasob 'u raj. Paslbxaj jak tarn bilo. (9) 'Uvasobsi 'u raj, xadzib tarn s pakoju da pakoju, hulajuci ra(duvabse).
    122 b (1) Adzin 'ad druhoha visej tije pakoji. 'U pakojex panni rajskije sedzac. (2) Nemoze bic mesec ahi slonca tak jasna, takjix tvari jasnije i xerosije. (3) 'U kaznaj na helave iz s’vetlasci karona, mesec, slonca ne tak jasni; (4) slonecnaje svetlasc (!) na s’vece malo bbdze, takze i mesec, jak 'u xmari bbdze. (5) S tix panen kali-b 'adna palec svoj 'ukazala na svet 'abo nohac svoj, (6) 'ad palea jeje svetlasci bib—bi jasnij s’oj svet s konca b kanec. (7) Palcam padobni takze celajix, 'u zilax vidac krob jix. (8) Kaznaje semdzesat 'adzeria na sabe
    120 a 3 Дададзена паводле татарскага тэксту.
    120 b 1 Attaxijjat — сядня на куркішках. 2 Царква. 3 Вернікам. 4 Права Магамэдава. 5 Закон Божы.
    6 Творны адз. ад арабскага хагат — забаронена.
    121 a 1 Араб. vakt — пара, раз; ё пяць пораў або разоў у дзень, у каторыя мусульмане павінны маліцца. 2 Маемасьць, штадзенны хлеб; араб. 3 Відаць, недапісана, мела б быць ,,skora“.4 Xadz — паломніцтва, араб. 5 40-ая частка заробку, даваная старцом. 6 Род малітвы.
    121 b 1 Пажаданьне ў малітве; араб. 2 Ummat — вернік, прыхільнік царквы. 3 Малітва, выказуючая пашану да прарока.4 Апіска, мае быць tvar.
    122 a 1 Троху зацёртае слова.2 Прыметнік, утвораны ад ummat — вернік. 3 У імя Bora; араб. выраз.
    nosic, 'е kaznaje 'adzena (!) insuho kaloru; (9) semdzesat zmutka(u) ‘u kasax valasou iz fizmaj ‘u roznix zapaxax:
    123 a (1) Stani jix subtelnije, 'oci xerosije, ustidu zadajuc zvezdam. (2) Takze slovo (!) jix martvaho 'azivajuc; 'u roce slina — vada zivuscaje. (3) Tix visokix раіасай pasHixaj visokasci jak jest; vedaj, рейпе (4) za nebeskije (!) zvezdi jesce vizej 'u lidzbe sto dvaccac cetiri tis’eci. (5) Kaznij palac, jak na svece hara velikaje 'a й seredzini rajs’kix panen ройпа. (6) Kamenje jakijejest, Panboh znaje, nemozejezik vipovedzec. (7) Zlota, srebra, daraKije kamenje, jasnaje 'ad darahoha kamena. (8) Nixto tix раіасай nebudavau i hlini rabotniki nedaptali. (9) 'U kaznam palacu 'adzin majstat1 i smaragdu pastavoni;
    123 b (1) dla prarokau stvariu to Panboh, on povaznij, on miloserdnij, on bahatij. (2) 'U kaznam palacu na brame napisanu: to jest taho i taho sina paiac. (3) Jesce pakoji jest pad timi pakojami 'й lidzbe cetirista i sorek i cetiri palaci. (4) 'U kaznam palacu semdzesat tis’ecej pakojeu jest adzin 'ad druhoha, (5) 'u kaznam pakoju 'adzin majstat stajic. Rajs’kije panni na nix sedzac. (6) Sejxove1 majuc tam bic, ‘u tom raju majuc meskac. (7) 'A pad tim jesce mus’ulmanskije, z belaho perlapakojijix. (8) 'U kaznam pakoju paslano svetlasci kaberci. Mus’ulmanin praroku pej selevat! (9) 'Adnahu mejsca taho nemas, nevidzeli 'u raji scob: i й seredzini i zverxu tak jest vedaju.
    124 a (1) a lu1 tix pakojeu (s)adi, 'eharodi, pesok fizmovij, trava safra(novaje); (2) 'avoc(i) hepadobnije tim 'avocem, dzerava 'uverx karenem, 'a uniz 'avocem. (3) (D)a 'ersu taho dzerava kerani (!), trimaje z’emlu i neba 'i (!) 'anlieii, (4) 'ers, to jest rajskije raskosi. 'Abjevilase й tix slovax prauda. (5) Trafiti na adno dzerava, ime Tubi2 — pasluxaj. sto tam bilo skazu tabe. (6) 'U raju na tix dzeravax list idze da hari, 'a 'ovoc da z’emli. (7) Use rajs’kije ludzi s tahu buduc jesc; nebbduc halodni, kali najedzacca. (8) S-pad taho dzerava 'adna vada vixodzic, na cvore razdzeliusise, 'u raj idze. (9) Z ‘adnoj malaku s tix rek, 'a z druhoj mod, s trecej napitek vino, iz cvart(e)j Z’ (ulal)3.
    124b (1) ..sth (?) cul(?) tix v(u)dimona jest idvamis(kali)... nahetij svet... (2) kaznahodriij spuscaju dva miskali. Panboh taje vadi na cetiri casci padzelic i da cetir... (3) 'Adna case da Nihi, druhaje da Dzejxune, trecaje da reki Furat1, evartaje da S’ejxu(ne). (4) Pada use pakoji taja vada idze, rajs’kije ludzi use tuju vadu buduc pic. (5) Kali-b moj jazik хасей 'u raju vimavic, neperestavajuci moviu (hod)2. (6) Razhledzebsi 'u raju, vernfitise nazad, кй evartamu nebu zisol. (7) Na evartem nebe vidzeu Bejtul'memori3, jeho svetlasc mesec, slonca potHlmila. (8) Semdzesat tis’ecej 'enheleu stajala 'u tom, pastuhu cinili. (9) Iz s’omahu neba Ыа(пйй)па hetij svet — 'ulasne jak ‘u raj(i) 'adzin pa(horak).
    125 a (1) Semsot tisece ‘enheleu pered jim stajac, use jeho raskazu trimac hatovi. (2) ‘Adna tablica pered jim stajic, jon 'ustavicne na jeje hledzic. (3) Pa pravaj starane adno dzerava virasla, 'fives svet zanelo, tak velikaje. (4) Jak maju kezac, jak vele halin: 'akruzili vise nebosa spetna. (5) Sto adamskije dzeci na svet prisli, prijduc, mezi dvux broj1 dusi stajac. (6) Ja movil: „Xto to jest, Dzebra’ilu?" On rek: „To jest dusejemca 'Ez’ra’il“. (7) Skora 'аЬасій ja jeho tvari, zlekla dusa maja, i straxu (!) drizala cela majo. (8) S’elam jemu dau, s’elamu majho пергіпай i na mehe zadnej meraj nehlanuu. (9) H(o)las prisou taje-z hadzini: „I 'Ez’ra’ihi, prijmi, s’elam prarockij sanuj!
    125b (1) jak stajis, tak prendko prarockij prijmi s’elam, to budzes 'ad pekelnej muki volen“. (2) Potim s’elam moj prinau, movil: „Nexaj maja dusa1 tabe palecaju, (3) rieiriej za z’le, sto nehlanuu na cebe, za dusu maju pricinajse na dzen sudnij". (4) Barzu ja bitt zabaiinij 123 a 1 Пасад.
    123 b 1 Sejch — даслоўна „стары“, пазьней „манах“; араб.
    124 a 1 Слова зацёртае. 2 Mae быць хіба Tuba. 3 Дадзена паводле татарскага тэксту.
    124 b 1 Эўфрат. 2 Дадзена паводле татарскага тэксту. 3 Даслоўна — упрыгожаны дом.
    125 a 1 Апіека, мае быць Ьгой, як відаць з татарскага тэксту.
    125 b 1 Паводле татарскага „Хай загіне дзеля цябе мая душа“ павінна быць „maju dusu“.
    kela taje tablici, bajusa, stob cija smierc rieprisla. (5) Kali-b ja pilne nehledzeu, to-bi raskazanje cistahu Boha ztamau. (6) Ja movil: „Sto to za tablica, i 'Ez’ra’iiu?" On movil: „Pashixaj, budzes vedac: (7) sto Panboh za Adama dusi stvariu, to na toj tablici imona jest. (8) Panboh ceteveke skora 'uparsunic, 'u pakelene jeho na s’vet puscic, (9) to na toj tablic(i) use imona, 'e na tom dzerave 'aznajmona vek i riz’k2,
    126 a (1) to jest: skora belagtova dzica ‘urodzic, to natom dzerave listok virasce; (2) poki dzica rasce, listok rascie, riz’k i vek jeho na turn listku napisanij. (3) Skora riz’ku nestane, smerc prijdze, toj listuk 'adervecca i pered mene 'upadze, (4) 'e ja hlanu i toj listuk 'ebacu, sto za celevek, cij sin bit! paznaju, (5) i paslu ‘enheli maje da jeho — i praroce, pashixaj, sto tabe skazu — (6) i zijduc jeho dusu brae, ludzem smutak-'uspaminak nastaulac. (7) Kali mus’ulmanin, is pravohu boku prijduc, kali kafirin1, iz’ levoho boku prijduc, (8) i takjeho u’se 'oz’muc i scisnuc, 'az da horla dusa prijdze. (9) Potim dusi ja beru 'u jix, Panboh sto raskaze, to 'ucinu.